Stećak iz Donje Zgošće kod Kaknja, poznat u literaturi
kao Zgošćanski stećak, najukrašeniji je spomenik iz srednjg vijeka sa područja
srednjovjekovne države Kotromanića. Ema Mazrak sa Katedre za istoriju i teoriju
umjetnosti iz Sarajeva, ponudila je novo ikonografsko tumačenje prikaza sa Zgošćanskog
stećka. Pošto je njen rad opširan ovdje donosimo samo završni dio rada tj. „Zaključna
razmatranja“.
Zaključna razmatranja
Simbolika sljemenjaka se veže, vrlo logično za vjerovanja
onih koji su ispod njega sahranjeni. Arhitektonski rješen stećak u obličju vječnog prebivališta, prate
arhitekturalni, figuralni i simbolički
motivi Nebeskog Jerusalima u kojemu
bi pokojnik želio naći svoje mjesto.
Opisujući prizore iz života, naglašava se moć i obilje u kojem živi. Kako se to na samom početku istaknulo,
smatramo da je sljemenjak posvećen dvojici visokih vlastelina koji su u krvnom
srodstvu, možda braći, s tim da je jedan od njih bio ipak višeg društvenog
ranga. Na to nam ukazuju dvije figure na pročelju u bogatim uniformama, gdje
nalazimo da je ona lijeva u nešto raskošnijoj,
a zatim dvojica vitezova koji predvode svečanu povorku. Na simboliku
„dvojice”, izravno se vežu i prizori iz lova, ali i dvije ptice na granama
drveta, dvojica sluga koji pridržavaju dva konja, heraldički motivi kraj Drveta
života i slično.
Posebno pitanje koje nećemo ovdje otvarati, je pitanje odnosa sljemenjaka i stupca, stilski i ikonografski veoma povezanih, ali moraćemo spomenuti samo jedan segment naših istraživanja koji se odnosi na natpis sa stupca. Na osnovu kopije stupca iz Gliptoteke uspjeli smo pročitati ime Batala, a ne Bakula, kako je to iščitao Truhelka. Batalo je istorijski dokumentovana ličnost u velikom broju kraljevskih povelja, koja djeluje krajem XIV vijeka, ako se to ime, naravno, odnosi na njega. Otkriven je i njegov mauzolej u Turbetu kod Travnika, pa tako zaključujemo da se on samo pojavljuje kao svjedok na natpisu sa stupca koji se i danas nastoji dešifrovati.
Prvi put je Batalo svjedok u povelji kralja Dabiše
izdatoj 15. IV. 1392., kada kralj daruje dva sela Hrvoju Vukčiću, u
Trstivnici selo Kakanj, i u Luci selo Hrast.
Njegovo se ime pojavljuje i na
poveljema kraljice Jelene, te kralja Stjepana Ostoje, a smatra se da je umro
između 1400. i 1402. godine. U analize načina na koji je njegovo ime dospjelo na
stubac i u kakvom je ono kontekstu,
nećemo se upuštati, nego ćemo ta pitanja ostaviti nekome ko je kompetentniji za
ovu, prije svega, istorijsku
problematiku srednjovjekovne Bosne. Dotaknuti ćemo se još pojedinih
likovnih elemenata sljemenjaka koji možda imaju dublje značenje.
Ono što nam pada u oči promatrajući rozete sa zapadne
čeone i južne bočne strane je šesterolist koji leži u osnovi svake. Iako se
rozete često predstavljaju s različitim brojem latica na velikom broju stećaka,
ovakvo insistiranje na broju šest dovodi
nas do sljedećih zaključaka: na određenim misijama novca Stjepana II. Kotromanića
se u štitu kao grb pojavljuje šesterolisna rozeta, a takođe, iznad kacige i
prečke je cvijet sa šest latica. I jedan
od arheoloških nalaza iz crkve sv.
Nikole u Milima kod Visokog (grobnice Kotromanića) je prsten pečatnjak sa šesterolisnom rozetom, veoma sličnom onoj sa štita, a koju
okružuje po vanjskom rubu niz malih
zvjezdica. Šesterolist takođe pronalazimo na nekim od pečata kralja Tvrtka I. i
II. Takve nas analogije mogu dovesti i
do određenijih pretpostavki, kako je zaista ovaj sljemenjak mogao pripadati nekome
iz dinastije Kotromanića ili, pak, nekome veoma bliskom njima.
Još jedan heraldički motiv koji se veže za sljemenjak pronašli smo na novcu Tvrtka II. Kotromanića i
nekolicini drugih spomenika. Naime, radi
se o motivu krina koji se javlja kod dugog
lovca: tri razdvojene liske krina povezane u donjem dijelu
pravougaonom trakom. Ovaj motiv
otkrivamo na reversu misije novca Tvrtka II
i to uz figuru sv. Grigorija Nazijanskog. Tihomir Glavaš ove novce datira (od) 1428. godine, no upitno je da li je ovaj
heraldički motiv mogao postojati i ranije, jer se u veoma sličnom obliku javlja
i na sačuvanom kapitelu s Bobovca, a nažalost, mnoge karike u numizmatici
srednjovjekovne Bosne nedostaju. Ovakav
heraldički motiv se može povezati i sa brokatnom
tkaninom pronađenoj u crkvi
sv. Nikole u Milima, te iluminacijom
Nikoljskog evanđelja. Na početku Matejeva
Evanđelja, u zaglavlju pronalazimo slične elemente kao na sljemenjaku. Na njegovoj
donjoj liniji, u središnjem dijelu stoje tri krina. Onaj u sredini je slično
oblikovan kao na sljemenjaku, brokatnoj tkanini pripisanoj kralju Tvrtku I. i novcu Tvrtka II. Nikoljsko evanđelje se datira u kraj XIV. i
početak XV. vijeka. Iako je ovakav motiv veoma raširen, njega u ovome slučaju ne možemo okarakterisati kao dekorativnog.
Po tipovima šljemova/kaciga, oružja, odjeće i uopšte
načina izrade stećak se takođe može datirati u drugu polovinu XIV. i početak
XV. vijek. Tipovi razvijenijih kaciga šiljastog tjemena i izduženijeg završetka
javljaju se početkom XIV., a konusnog
šljema sa pokretnim šiljastim vizirom u drugoj polovini istog vijeka. Do sada nije urađena studioznija analiza
oklopa i opreme ovih konjanika, što je izuzetno važno u sagledavanju cjelokupne
slike viteške kulture na prostoru srednjovjekovne Bosne. Kako su ovakve
predstave na stećcima zavisile o radu
umjetnika koji su ih izvodili a koje karakterišu raznolike kvalitete u izradi
(retardacija stila, rustičnost, površinska interpretacija bez ulaženja u detalje
bojne opreme...), a sačuvana građa nas još samo
upućuje na nekolicinu analognih primjera iz domene sfragistike i
numizmatike, stoga bi reprezenti kakvi
se pronalaze na sljemenjaku iz Zgošće za
nas trebali biti veoma dragocjeni, jer se radi o prilično iscrpnoj deskripciji viteške opreme. Drvo života koje se pojavljuje tri puta na
sljemenjaku možemo povezati za ono predstavljeno na naslonu Sudačke stolice iz
Bukovice kod Konjica, a na čijoj je gornjoj strani isklesana stilizovana kaciga
opet sa šesterolisnom rozetom. Slične
tipove liski na Drvetu života sa Sudačke stolice koje podsjećaju na listove
hrasta, otkrivamo na stiliziranom drvetu sa sedam listova predstavljenom s desne
strane Nebeskog Jerusalima, uz krajnju desnu
kulu. Motiv peterolista, koji je
tako čest na sljemenjaku, pronalazi se i na kruni Kotromanića predstavljenoj u
reljefu nadprozornika gornje palače
Bobovca, te na reljefu natprozornika gotičke bifore iz palate
Travnika, međutim, radi se o tako
čestom motivu, da je prosto nemoguće
davati mu neko sasvim određeno značenje.
Analizirajući rad skulptora, zaključujemo da je
cjelokupni figuralni i ornamentalni plašt djelo jednog umjetnika, koji je
svakako, vještiji kada su u pitanju ornamentalne forme rađene po određenim šemama.
Odrednice gotičke izrade su svakako najočitije, s tim da se skulptor teže
snalazi s ljudskom figuracijom. Da li je on
bio umjetnik iz Primorja (nekog većeg gradskog središta istočne obale Jadrana),
Moravske škole ili „domaći majstor”, nije lako utvrditi. Svakako je
ikonografski program vezan u više segmenata za knjižno slikarstvo, umjetnost,
heraldiku i numizmatiku srednjovjekovne Bosne, a pitanje ornamenta i njihove
tipologije, a koje se otkriva u sličnim obrisima i na prostoru Primorja i srednjovjekovne
Srbije, a i šire, nije podrobno
razrađeno u ovome tekstu, jer se nastojalo fokusirati na ikonografsku podlogu
sljemenjaka.
Za dataciju spomenika smo iznijeli određenu
argumentaciju, pa je, stoga, gotovo nemoguće da je on nastao u XIII., ili, pak
XVI. vijeku. Ime Batalo bi svakako moglo dodatno pojačati takve zaključke.
Ikonografski koncept, Hrista Suca, Nebeskog Jerusalima i dvojice vlastelina s
darovima je vrlo neuobičajen. Primat za ikonografiju
Nebeskog Jerusalima nalazimo u umjetnosti Zapada, no u ovakvoj konstelaciji
motiva nismo pronašli srodne kompozicije. Ktitorske kompozicije su uobičajene
na freskama pravoslavnih crkava, no, opet, ne u ovakvim odnosima. Zbog svih
ovih specifičnosti smatramo da je ideja o likovnim prezentacijama sljemenjaka
potekla iz krila Crkve bosanske. Kako se
čini, veze liturgijskih knjiga i ovoga spomenika su iznimno čvrste, no pitanja o
predlošcima minijaturnoga slikarstva koji su možda mogli poslužiti skulptoru za
dijelove ove cjeline moraju se ostaviti
otvorena. Otvorena ostaju i ona koja bi
nam osvijetlila koje su se to historijske ličnosti mogle pokopati pod ovim
nadgrobnikom. Na osnovu samo likovne
analize nije u tom smislu moguće
iznositi sigurnije konstatacije.
Nadamo se da će ova otvorena poglavlja, koja su, barem malo načeta našom
analizom, ponukati i zainteresirati
naučnu javnost, kako se ovaj
naljepši srednjovjekovni spomenik ne bi više ostavljao „po strani” i kako bi se
osvijetlile veze naručilaca i ovako kompleksne umjetničke izvedbe na ovome
stećku.
Izvor: Ema Mazrak, „Stećak sljemenjak iz Donje Zgošće kod Kaknja – novo ikonografsko tumačenje“, Katedra za istoriju i teoriju umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo.
PRIREDIO: Boris Radaković