Stećak sljemenjak iz Donje Zgošće kod Kaknja – novo ikonografsko tumačenje | Plemenito

Stećak iz Donje Zgošće kod Kaknja, poznat u literaturi kao Zgošćanski stećak, najukrašeniji je spomenik iz srednjg vijeka sa područja srednjovjekovne države Kotromanića. Ema Mazrak sa Katedre za istoriju i teoriju umjetnosti iz Sarajeva, ponudila je novo ikonografsko tumačenje prikaza sa Zgošćanskog stećka. Pošto je njen rad opširan ovdje donosimo samo završni dio rada tj. „Zaključna razmatranja“.

Zaključna razmatranja

Simbolika sljemenjaka se veže, vrlo logično za vjerovanja onih koji su ispod njega sahranjeni. Arhitektonski rješen stećak  u obličju vječnog prebivališta, prate arhitekturalni, figuralni  i simbolički motivi Nebeskog  Jerusalima u kojemu bi  pokojnik želio naći svoje mjesto. Opisujući prizore iz života, naglašava se moć i obilje u kojem živi.  Kako se to na samom početku istaknulo, smatramo da je sljemenjak posvećen dvojici visokih vlastelina koji su u krvnom srodstvu, možda braći, s tim da je jedan od njih bio ipak višeg društvenog ranga. Na to nam ukazuju dvije figure na pročelju u bogatim uniformama, gdje nalazimo da je ona lijeva u nešto raskošnijoj,  a zatim dvojica vitezova koji predvode svečanu povorku. Na simboliku „dvojice”, izravno se vežu i prizori iz lova, ali i dvije ptice na granama drveta, dvojica sluga koji pridržavaju dva konja, heraldički motivi kraj Drveta života i slično.

Posebno pitanje koje nećemo ovdje otvarati,  je pitanje odnosa sljemenjaka i stupca, stilski i ikonografski veoma povezanih, ali moraćemo spomenuti samo jedan segment naših istraživanja koji se odnosi na natpis sa stupca.  Na osnovu kopije stupca iz Gliptoteke uspjeli smo pročitati ime Batala, a ne Bakula, kako je to iščitao Truhelka. Batalo je istorijski dokumentovana ličnost u velikom broju  kraljevskih povelja,  koja djeluje krajem  XIV vijeka, ako se to ime, naravno, odnosi na njega. Otkriven je i njegov mauzolej u Turbetu kod Travnika, pa tako zaključujemo da se on samo pojavljuje kao svjedok  na natpisu sa stupca koji se i danas nastoji dešifrovati. 

Prvi put je Batalo svjedok u povelji kralja Dabiše izdatoj  15. IV. 1392.,  kada kralj daruje dva sela Hrvoju Vukčiću, u Trstivnici selo Kakanj, i u Luci selo Hrast.  Njegovo se ime pojavljuje i  na poveljema kraljice Jelene, te kralja Stjepana Ostoje, a smatra se da je umro između 1400. i 1402. godine. U analize načina na koji je njegovo ime dospjelo na stubac i u kakvom  je ono kontekstu, nećemo se upuštati, nego ćemo ta pitanja ostaviti nekome ko je kompetentniji za ovu, prije svega, istorijsku  problematiku srednjovjekovne Bosne. Dotaknuti ćemo se još pojedinih likovnih elemenata sljemenjaka koji možda imaju dublje značenje.  

Ono što nam pada u oči promatrajući rozete sa zapadne čeone i južne bočne strane je šesterolist koji leži u osnovi svake. Iako se rozete često predstavljaju s različitim brojem latica na velikom broju stećaka, ovakvo insistiranje na broju   šest dovodi nas do sljedećih zaključaka: na određenim misijama novca Stjepana II. Kotromanića se u štitu kao grb pojavljuje šesterolisna rozeta, a takođe, iznad kacige i prečke je  cvijet sa šest latica. I jedan od arheoloških nalaza  iz crkve sv. Nikole u Milima kod Visokog (grobnice Kotromanića)  je prsten pečatnjak sa šesterolisnom  rozetom, veoma sličnom onoj sa štita, a koju okružuje po vanjskom  rubu niz malih zvjezdica. Šesterolist takođe pronalazimo na nekim od pečata kralja Tvrtka I. i II.  Takve nas analogije mogu dovesti i do određenijih pretpostavki, kako je zaista ovaj sljemenjak mogao pripadati nekome iz dinastije Kotromanića ili, pak, nekome veoma bliskom  njima.

Još jedan heraldički motiv koji se veže za sljemenjak  pronašli smo na novcu Tvrtka II. Kotromanića i nekolicini drugih spomenika.  Naime, radi se o motivu krina koji se javlja kod dugog  lovca: tri razdvojene liske krina povezane u donjem dijelu pravougaonom  trakom. Ovaj motiv otkrivamo na reversu misije novca Tvrtka II i to uz figuru sv. Grigorija Nazijanskog. Tihomir  Glavaš ove novce datira  (od) 1428. godine, no upitno je da li je ovaj heraldički motiv mogao postojati i ranije, jer se u veoma sličnom obliku javlja i na sačuvanom kapitelu s Bobovca, a nažalost, mnoge karike u numizmatici srednjovjekovne Bosne nedostaju.  Ovakav heraldički motiv se  može povezati i  sa brokatnom  tkaninom  pronađenoj u crkvi sv.  Nikole u Milima, te iluminacijom Nikoljskog evanđelja.  Na početku Matejeva Evanđelja, u zaglavlju pronalazimo slične elemente kao na sljemenjaku. Na njegovoj donjoj liniji, u središnjem dijelu stoje tri krina. Onaj u sredini je slično oblikovan kao na sljemenjaku, brokatnoj tkanini pripisanoj kralju Tvrtku I.  i novcu Tvrtka II.  Nikoljsko evanđelje se datira u kraj XIV. i početak XV. vijeka. Iako je ovakav motiv veoma raširen,  njega u ovome slučaju  ne možemo okarakterisati kao dekorativnog.

Po tipovima šljemova/kaciga, oružja, odjeće i uopšte načina izrade stećak se takođe može datirati u drugu polovinu XIV. i početak XV. vijek. Tipovi razvijenijih kaciga šiljastog tjemena i izduženijeg završetka javljaju se početkom  XIV., a konusnog šljema sa pokretnim šiljastim vizirom u drugoj polovini istog vijeka.  Do sada nije urađena studioznija analiza oklopa i opreme ovih konjanika, što je izuzetno važno u sagledavanju cjelokupne slike viteške kulture na prostoru srednjovjekovne Bosne. Kako su ovakve predstave  na stećcima zavisile o radu umjetnika koji su ih izvodili a koje karakterišu raznolike kvalitete u izradi (retardacija stila, rustičnost, površinska interpretacija bez ulaženja u detalje bojne opreme...), a sačuvana građa nas još samo  upućuje na nekolicinu analognih primjera iz domene sfragistike i numizmatike, stoga bi reprezenti  kakvi se pronalaze na sljemenjaku  iz Zgošće za nas trebali biti veoma dragocjeni, jer se radi o prilično  iscrpnoj deskripciji viteške opreme.  Drvo života koje se pojavljuje tri puta na sljemenjaku možemo povezati za ono predstavljeno na naslonu Sudačke stolice iz Bukovice kod Konjica, a na čijoj je gornjoj strani isklesana stilizovana kaciga opet  sa šesterolisnom rozetom. Slične tipove liski na Drvetu života sa Sudačke stolice koje podsjećaju na listove hrasta, otkrivamo na stiliziranom drvetu sa sedam listova predstavljenom s desne strane Nebeskog Jerusalima, uz krajnju desnu  kulu. Motiv peterolista,  koji je tako čest na sljemenjaku, pronalazi se i na kruni Kotromanića predstavljenoj u reljefu nadprozornika gornje palače  Bobovca, te na reljefu natprozornika gotičke bifore iz palate Travnika,  međutim, radi se o tako čestom  motivu, da je prosto nemoguće davati mu neko sasvim određeno značenje.

Analizirajući rad skulptora, zaključujemo da je cjelokupni figuralni i ornamentalni plašt djelo jednog umjetnika, koji je svakako, vještiji kada su u pitanju ornamentalne forme rađene po određenim šemama. Odrednice gotičke izrade su svakako najočitije, s tim da se skulptor teže snalazi s ljudskom figuracijom.  Da li je on bio umjetnik iz Primorja (nekog većeg gradskog središta istočne obale Jadrana), Moravske škole ili „domaći majstor”, nije lako utvrditi. Svakako je ikonografski program vezan u više segmenata za knjižno slikarstvo, umjetnost, heraldiku i numizmatiku srednjovjekovne Bosne, a pitanje ornamenta i njihove tipologije, a koje se otkriva u sličnim obrisima i na prostoru Primorja i srednjovjekovne Srbije, a i šire,  nije podrobno razrađeno u ovome tekstu, jer se nastojalo fokusirati na ikonografsku podlogu sljemenjaka. 

Za dataciju spomenika smo iznijeli određenu argumentaciju, pa je, stoga, gotovo nemoguće da je on nastao u XIII., ili, pak XVI. vijeku. Ime Batalo bi svakako moglo dodatno pojačati takve zaključke. Ikonografski koncept, Hrista Suca, Nebeskog Jerusalima i dvojice vlastelina s darovima je  vrlo neuobičajen. Primat za ikonografiju Nebeskog Jerusalima nalazimo u umjetnosti Zapada, no u ovakvoj konstelaciji motiva nismo pronašli srodne kompozicije. Ktitorske kompozicije su uobičajene na freskama pravoslavnih crkava, no, opet, ne u ovakvim odnosima. Zbog svih ovih specifičnosti smatramo da je ideja o likovnim prezentacijama sljemenjaka potekla iz krila Crkve bosanske.   Kako se čini, veze liturgijskih knjiga i ovoga spomenika su iznimno čvrste, no pitanja o predlošcima minijaturnoga slikarstva koji su možda mogli poslužiti skulptoru za dijelove ove cjeline  moraju se ostaviti otvorena. Otvorena ostaju  i ona koja bi nam osvijetlila koje su se to historijske ličnosti mogle pokopati pod ovim nadgrobnikom.  Na osnovu samo likovne analize nije u tom smislu moguće  iznositi  sigurnije konstatacije. Nadamo se da će ova otvorena poglavlja, koja su, barem malo načeta našom analizom, ponukati i zainteresirati  naučnu  javnost, kako se ovaj naljepši srednjovjekovni spomenik ne bi više ostavljao „po strani” i kako bi se osvijetlile veze naručilaca i ovako kompleksne umjetničke izvedbe na ovome stećku. 

Izvor: Ema Mazrak, „Stećak sljemenjak iz Donje Zgošće kod Kaknja – novo ikonografsko tumačenje“, Katedra za istoriju i teoriju umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo.

PRIREDIO: Boris Radaković